Stojim na mjestu. Da. Ali ako ćemo iskreno i nisam se baš trudila da se pomaknem. Da vaga pokaže manje. Žao mi je. Jela sam slatko, jela sam pizzu. Žao mi je. Nisam vježbala. Nisam ništa radila. Žao mi je.
Ali što imam od tog "žao mi je".?? Znam da nemam ništa...Znam da je ljeto već počelo, ali ja nemam volju. Imam motivaciju, ali nemam volju. Pred neki dan sam bila u gradu na kavi. Vidjela sam jednu predivnu ženu.
Visoka, mršava, lijepa, predobar stil, još bolji dečko. Ajme, savršenstvo. :)
I rekla sam si, kad mi se budu jele gluposti sjetit ću se nje. I jesam. Ali ništa.
Govorim sama sebi, ako to sad ne pojedeš, bit ćeš kao ona. Ali ništa, javio se i neki drugi glas u meni koji je govorio kako je to fino i neka to pojedem. I zašto sam ga poslušala, neznam ni sama!!!!!
A znate kako se osjećam kada to pojedem.?? Napuhnuto, debelo, masno...
I sada umjesto da idem vježbati ili nešto, ja surfam po internetu i gledam sve te ljepotice, i zamišljam kako ću ja jednog dana biti kao one. Oću kurac ako ovako nastavim. Mrzin svoju nekontrolu. Mrzin što nisam karakter koji će reći Ne, sada je bilo dosta. Zašto nemogu reći sada je bilo dosta.?? To me ubija.
Nemogu biti normalna. Nisam normalna. Plače mi se kada se pogledam. Jadna sam.
I opet ono vječno "od sutra".
~Sram me~
PREDIVNA JE.
21:58 -
Komentiraj { 17 }
-
# -
On/Off
